Oto Tolnai, foto: RTV Panon
Oto Tolnai (Tolnai Ottó), pisac, pesnik i prevodilac, istaknuta ličnost vojvođanske i celokupne mađarske književnosti, preminuo je 27. marta, u 85. godini života.
Tolnai je rođen 5. jula 1940. godine u Kanjiži. Još kao učenik mađarske gimnazije u Senti, počeo je da objavljuje radove – od 1956. godine kratku prozu, a od 1960. poeziju. Od 1959. godine studirao je na Katedri za mađarski jezik i književnost Univerziteta u Novom Sadu, a od 1961. radio je kao urednik umetničkog dodatka omladinskog nedeljnika Ifjúság, koji je izlazio u Novom Sadu.
Njegova prva zbirka pesama, “Udubljene pesme”, objavljena je 1963. godine. Nakon toga se preselio u Zagreb, gde je nastavio studije filozofije.
Bio je urednik časopisa Új Symposion od njegovog osnivanja 1964. godine, a glavni urednik u periodu od 1969. do 1972. godine. Na mestu urednika ostao je do 1974. godine.
Uslovno je osuđen 1972. godine kao odgovorni urednik zbog objavljivanja tekstova koji su inkrimisani kao neprijateljska propaganda.
U periodu od 1974. do 1994. godine radio je na kulturnim programima Radio Novog Sada. Od 1966. do 1990. bio je član Udruženja književnika Jugoslavije, a pred sam raspad Jugoslavije i njegov poslednji predsednik.
Godine 1990. pridružio se Mađarskom savezu književnika. Od 1992. bio je glavni urednik časopisa Ex Symposion, koji je izlazio u Vesprimu.
Od 1994. godine živeo je i stvarao na Paliću.
Objavio je najmanje pedeset knjiga – zbirke poezije, proze, monografije, kao i pesme za decu.
Među njegova najznačajnija dela ubrajaju se “Kuća insekata” (1968), “Izudarana čipka” (1969), “Svetovna prašina” (1980), “Cvetna ulica 3” (1983), “Svetionik na prodaju” (2010).
Prevođen je na srpski, nemački, poljski, engleski, holandski, slovački, francuski, italijanski jezik.
Oto Tolnai je bio višedecenijski član Srpskog PEN centra.
Za člana Mađarske akademije književnosti i umetnosti je bio izabran 1998. godine.
Njegov rad je bio nagrađivan brojnim prestižnim priznanjima.
Godine 2000. odlikovan je Zlatnom medaljom predsednika Republike Mađarske, 2007. godine dobio je Košutovu nagradu, 2009. Veliku nagradu Artisjusa), 2022. Nagradu za životno delo Fondacije književnog društva Városmajor, a 2023. prestižnu srednjoevropsku književnu nagradu Vilenica.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 86. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.