Zlatko Romić: Majku vam Božju!

“Što bi mogao biti motiv ovako destruktivnog ponašanja?”, zacijelo će se u svojoj glavi zapitati obični građanin u svojstvu detektiva-amatera.

Postoji u životu mnoštvo proturječnih situacija zbog kojih se uglavnom zauzima neutralan stav. Jednoj od njih, nažalost, upravo svjedočimo u državi u kojoj živimo: srcem si uz Onoga, a opet razum te tjera da budeš uz Ovoga. Tako je nekako i s posljednjim slučajem koji se zbio u Mini Jugoslaviji: dok ti neznancu ne objasniš tko je Blaško Gabrić, ode cijela kolumna a još si na početku, a opet… ako šutiš, za tili čas na kućnom pragu može ti se dogoditi pretvorba nacističke svastike u fašističko Z. Nešto poput stalnih posjetitelja second hand-ova – isti kupac, drugo pakovanje.

Subotičkoj javnosti poznato je da je Blaško Gabrić na svom imanju u Aleksandrovu osnovao i uredio prostor Mini Jugoslavije u kom su uredno isparcelizirane njezine bivše republike, kao i da se od prije pet godina u njoj nalazi i spomenik Josipu Brozu Titu, kog je izradio palićki kipar Franjo Mačković. Na žalost, subotičkoj javnosti poznato je i to da je prošloga tjedna, u noći između srijede i četvrtka, taj spomenik srušen, kao što je poznato i da ovo nije prvi slučaj vandalizma na prostoru subotičke Mini Jugoslavije. Opravdane osude odmah su, naravno, stigle i od Blaška Gabrića koji tvrdi da je ovo fašistički čin s ciljem da zavadi Subotičane, kao i od predsjednika Komunista Subotice Miklósa Olajosa Nagya koji kaže da je rušenje spomenika drugu Titu “upereno i protiv čovjeka i protiv zajedničkog života u Jugoslaviji”!

“Što bi mogao biti motiv ovako destruktivnog ponašanja?”, zacijelo će se u svojoj glavi zapitati obični građanin u svojstvu detektiva-amatera. Ideološka mržnja? Pa to je stvarno bolesno, jer su komunisti u Srbiji, pa tako i u Subotici, danas svedeni na pacifizirani egzotični pokret koji služi za privlačenje radoznalih turista i popunjavanje minutaže za tv-reportaže za prvomajske praznike. Nacionalna mržnja, jer je Tito bio Hrvat? To tek treba utvrditi, ali ne i zataškati poput brojnih ranijih eufemizama koji su incidente na ogoljenoj nacionalnoj osnovi tretirali po načelu “potukli se momci zbog djevojke”. Činjenica da je Tito bio autokrat s elementima mekog diktatora? Pa to je kao i šutiranje mrtvog konja: dok omraženi kip nepomično stoji, njegove neuspjele kopije nižu nam se pred očima više od tri posljednja desetljeća. Neki osobni razlog, jer, kako smo već rekli, vandalizma u Mini Jugoslaviji bilo je i ranije? I to tek treba utvrditi, posebno razloge.

Koji god da je, međutim, motiv počinitelju ili počiniteljima poslužio za rušenje spomenika Josipu Brozu Titu, on ima elemente izuzetne drskosti i bezobrazluka kao zajedničku posljedicu izostanka dobrog odgoja u ranoj fazi života. Ovo prije svega stoga jer se dotični spomenik nalazi na privatnom posjedu, a kako znamo privatni je posjed i kod nas, i po Ustavu i po zakonu, svetinja. Ili bi bar tako trebalo biti. To što nekome smeta Tito u nečijoj avliji isto je kao što je nekome zasmetao hrvatski barjak na terasi privatnog stana na Prozivki. U fikciji (dok se i ona ne pretvori u stvarnost) to je isto kao i kada bi netko ušao u dvorište vlasnika i osnivača Mini Austro-Ugarske, Mini Rimskog carstva ili Mini Islanda, rušeći simbole do kojih je vlasniku stalo kao i do obiteljskih ili slika svetaca na zidu ili pak klupskih simbola. To je, dakle, u dlaku isto onome što je nekažnjeno uradio vijećnik Saveza vojvođanskih Mađara u lokalnoj skupštini Attila Mészáros iz Kraljevog Briga kada je na privatnom imanju buldožerom srušio čardu pod zaštitom države!

To što svoj antifašizam Blaško Gabrić nerijetko brani uporabom retorike deklarativnih neprijatelja – poput one da će se na deponiju “nakotiti pacovi, lisice i Cigani” ili pak one da su mu za išarani auto “odgovorni bunjevački Hrvati” ili pak ove novije da “Suboticom vladaju dođoši” – ne može biti opravdanje da se upada na njegov posjed i skrnavi ono što je njemu milo i drago. Njegova, do sada nesankcionirana, mentalna dijareja stvar je javnog tužitelja, a ne rušitelja koji iz javnosti nepoznatih razloga noću vrše veliku nuždu sitnih frustracija. Stoga, ma koliko fraza u ovakvim slučajevima bila izlizana, zaista bi bilo prijeko potrebno da policija što prije otkrije počinitelje ovoga djela i preda ih susdstvu na dalju obradu. U protivnom, grad je i ovako pun ideoloških i nacionalnih spomenika, pa nesankcioniranje rušiteljima na privatnom imanju otvara široko polje javnoga prostora…

A da se kojim slučajem konačno već patentira “vremeplov unazad” – recimo, baš u vrijeme Tita – bio bi dovoljan jedan kvartovni policajac, pa da stvar bude promptno riješena. Ma i sam glas u gluho doba noći: “Majku vam Božju”!

Tekst je objavljen u Hrvatskoj riječi, a prenosimo ga uz dozvolu autora.