BUNFORD STARTAO NOVU POLITIČKU ERU U SUBOTICI: POLITIČKI PARADOKS

Promjeni »opće kulture Grada« – na veliku žalost deklariranih lokalpatriota – značajan doprinos dao je upravo SVM i njegovi glasači,  jer je svojim pragmatizmom ova stranka pridonijela paradoksu da aktivno sudjeluje u – što bi, zamjerajući isto prije nekoliko godina vladajućoj Demokratskoj stranci (DS), István Pásztor rekao – »balkanizaciji Subotice«

»Očišćena« od bilo kakvih drugih konotacija vijest da je predsjednik Gradskog odbora Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Tivadar Bunford izabran za predsjednika Skupštine grada bila bi nešto »prosto podrazumijevajuće« u političkom životu Subotice u posljednjih četvrt stoljeća. Ova vijest od 2. lipnja ovog Ljeta Gospodnjeg, međutim, označava ne samo novo razdoblje u (naj)novijoj lokalnoj političkoj današnjici nego i potvrđuje trend konstantnog mijenjanja »opće kulture Grada« na koju je – kao i u svakoj drugoj sredini – domicilno stanovništvo posebno osjetljivo  (opravdano ili neopravdano u ovom je trenutku nebitno).

Svadbeni pir za balkanizaciju Subotice

Foto: Magločistač

Ono što jeste bitno svakako je kontekst u kom je Bunford izabran na dužnost koju će, ako Bog da i sreće partnerske, obavljati u sljedeće četiri godine. Pokazalo se, naime – a što je bilo i realno očekivati – da je predsjednik Gradskog odbora SVM-a ispao »prihvatljiva kolateralna korist« (što u slobodnom prijevodu Doktora Dolittlea može značiti i iz samilosti) više za najjaču političku opciju u lokalnom parlamentu nego li za samog Bunforda i stranku kojoj pripada. Naime, s 31 vijećnikom u Skupštini grada Srpska napredna stranka (SNS) nalazi(la) se u komotnoj poziciji traženja partnera, dajući toj aktivnosti i određenu dozu galantnosti. Drugim riječima, SNS je, u teoriji privlačnosti, isto tako mogao izabrati jednako brojan Pokret za građansku Suboticu (PGS), koji je na ostalim razinama išao pod svojim pravim imenom: Mađarski pokret (MP).

Kako, međutim, u strankama kao što je SNS lokalne simpatije središnjici nisu od bitnog značaja pokazalo se da je parlamentarna svadba sa SVM-om ugovorena još na predizbornim zarukama u Masterplastu, čiji je vlasnik upravo Tivadar Bunford. Kada se tomu doda da su Kum 1, 2 i 3 bili nitko drugi do premijer Srbije i predsjednik SNS-a Aleksandar Vučić, premijer Mađarske i čelnik Fidesza Viktor Orbán i predsjednik SVM-a István Pásztor, ajde da vidimo tko bi od nižepozicioniranih lokalnih stranačkih dužnosnika imao drugačije mišljenje.

Nije, međutim, ovdje sporno niti načelo subordinacije koje i kod nas i u svijetu stranke takve kakve jesu drže homogenim. Stvar je, naime, u tome da je SVM – dobrim dijelom zahvaljujući i osnutkom MP-a, koji je i nastao zbog poremećenih odnosa u SVM-u – (s)pao na najniže grane od svog osnutka. I to u svojoj neslužbenoj prijestolnici! Upravo zbog svojih 11 vijećnika, koliko ima i za potrebe Subotice preimenovani MP, izgubio je priliku da – poput Skupštine Vojvodine, gdje je Pásztoru poklonjeno predsjedničko mjesto – vrati mjesto gradonačelnika, jer nije nevjerojatno da je i takva opcija postojala u slučaju ravnopravnijeg odnosa snaga nakon travanjskih izbora na lokalnoj razini.

A gore (s)pomenutoj promjeni »opće kulture Grada« (navedimo samo formiranje većeg broja »zavičajnih udruga«, održavanje narodnjačkih posela u središtu Subotice i, za sada neuspjelu, inicijativu za osnutkom »krovne institucije kulture« pod imenom Brana Crnčević) – na veliku žalost deklariranih lokalpatriota – značajan doprinos dao je upravo SVM i njegovi glasači. Drugim riječima, svojim je pragmatizmom SVM pridonio paradoksu da aktivno sudjeluje u – što bi, zamjerajući prije nekoliko godina vladajućoj Demokratskoj stranci (DS), István Pásztor rekao – »balkanizaciji Subotice«.

Sitne zlobe i slatke tajne

Foto: Magločistač

Atmosfera tog procesa (»balkanizacije«, Pásztoru za podsjećanje), međutim, ni na trenutak se nije osjetila na konstitutivnoj sjednici lokalnog parlamenta prošlog četvrtka. Da nije bilo PGS-a i njegovog čelnika i još uvijek aktualnog gradonačelnika Jenôa Maglaija, koji će se, izgleda, i ubuduće pokazati kao najglasnija oporba proglašenje Bunforda za predsjednika Skupštine grada moglo se obaviti i uz poznatu Mendelssohnovu koračnicu. Znajući nešto više od onoga što je rekao ili samo »pretpostavljajući na temelju činjenica«, tek Maglai je, što za skupštinskom govornicom što pred novinarima, rekao kako izbor Bunforda na ovu dužnost nije dobro rješenje zbog mogućeg sukoba interesa, garnirajući to i izjavom kako vjerojatno ni sam predsjednik Skupštine grada nije zadovoljan zbog toga što će sljedeće četiri godine sjediti tamo gdje će sjediti. Odbacujući, naravno, ovu toksiku sa svoga imena Bunford je odgovorio kako je Maglaiju nemoguće prodrijeti u dubinu nečijih osjećaja ili misli. I njegova izjava o dužnosti koju će obavljati bila je ne samo očekivana nego i posve u duhu prisege koju je je pred prisutnim vijećnicima Skupštine grada dao: interes Subotice i njezinih stanovnika bio mu je, jeste i bit će na prvom mjestu. Ako se Maglaijeve opaske i mogu doživjeti kao »zanimljivi detalji« koji su izvještačima poslužili za proširenje izvještaja, prijedlog Bunforda da na mjesto tajnika Skupštine grada bude izabran Gyula Ladóczky nije pretrpio niti jednu ozbiljnu kritiku. Ipak, vrijedno je u vezi s ovim spomenuti kako je nakon salvi pohvala na račun predloženog kandidata Maglai rekao kako ipak neće glasati za Ladóczkog iz prostog razloga što je PGS oporba, nagovijestivši na taj način i buduću logiku ponašanja vijećnika Pokreta na čijem je čelu.

Foto: Magločistač

Ono što je novinare, a zacijelo i najveći dio javnosti, najviše zanimalo na konstitutivnoj sjednici svakako je odgovor na pitanje tko će biti novi gradonačelnik? Odgovor koji ne izlazi iz domena dužnosti na koju je izabran Bunford je dao riječima da će sjednica lokalnog parlamenta na kojoj će biti izabran prvi čovjek grada biti održana trećeg tjedna u lipnju, dok je predsjednik Gradskog odbora SNS-a i šef grupe vijećnika te stranke Bogdan Laban odbio potvrditi nagađanja o tome hoće li on biti budući gradonačelnik. Umjesto toga, on je novinarima rekao kako će SNS imati svog kandidata za gradonačelnika, a javnost će biti obaviještena nakon što o tomu odluku donese Gradski odbor ove stranke.

Osim već spomenutoga, treba reći kako je dan prije održavanja sjednice postignut koalicijski dogovor SNS-a, SVM-a i Saveza bačkih Bunjevaca (SBB) tako da vladajuća koalicija u Subotici trenutačno broji 43 od ukupno 67 vijećnika. Paralelno s tim i Laban i Bunford potvrdili su da se vode razgovori i o »resorima«, odnosno podjeli vlasti unutar Gradskog vijeća, a nije nezamislivo da se koja riječ utroši i na »kadrove« u javnim poduzećima i ostalim ustanovama koje su u nadležnosti lokalne samouprave. Nije, također, nezanimljivo ni reći kako čak niti na konstitutivnoj sjednici (kada se polaže prisega koje se ionako nitko ne drži) nisu prisustvovali svi vijećnici: od njih 67 četiri nisu došla. Ono što dolje potpisani pouzdano zna: jedan iz razloga koji ima mnogo veću težinu od prisustva na sjednici.

Piše: Zlatko Romić (tekst je uz dozvolu autora preuzet iz lista “Hrvatska riječ”)