I što sad, kad knjigu pročitaš i korice sklopiš: dal da psuješ il od sreće skočiš? Jer, Deset Lucićevih Pripovijesti, toliko je, naime, stihovanih (a bogami nerijetko i rimovanih) poglavlja u knjizi, „Step by step – Stepinac“ svojevrstan su dossier najnovijih opačina i izopačina dragulja hrvatskih i srpskih vlasti i njihovih prirepaka i podrepaka
Na radost svih ljubitelja klasične opičene poezije Predrag Lucić i dalje čuva staru naviku: soli Hrvatsku, jede Srbiju! Tu naviku Lucić steko – ne krivite zbog nje njega – u „Feralu“ naučenu: novinar je, ali voli kada piči vruću temu.
Dossier opačina i izopačina
A vruće teme skupile se početkom studenoga u najnoviju Lucićevu knjigu pod nazivom „Steb by step – Stepinac“ i predstavile se slučajnim prolaznicima na štandu Izdavačke kuće „Adamić“ u okviru netom održanoga „Interlibera“ u Zagrebu. Raštrkane od 2013. do ove Jeseni Gospodnje po arhivama „Novog lista“ i „Slobodne Evrope“, preko „Melodija Srba i čekića“, odnosno „Melodija sela i Bruxellesa“, pa do „Melodija križa i pršuta“, Deset Lucićevih Pripovijesti – toliko je, naime, stihovanih (a bogami nerijetko i rimovanih) poglavlja – svojevrstan su dossier najnovijih opačina i izopačina dragulja hrvatskih i srpskih vlasti i njihovih prirepaka i podrepaka. Pri tomu nije niti važno niti nevažno spomenuti da je svako od poglavlja tematska cjelina za sebe (zato smo ih mi i nazvali „Pripovijesti“), bez obzira na to je li riječ o početnim „Trećim svjetskim pjesmama“ ili završnim „Napiši jednu mirovnu“. Tako će se čitatelj-namjernik u o-ho-ho pjesama (a ima ih cca. manje od 125 i nešto više od 123) susresti s čistotom šovinizma („Predaj se, Srbe!“ stanovite Ruže Tomestos); nevinošću kleptomanije („Nadanlina“ malo poznatog VIS-a „Kustosi“); milosrđem nestašstva (trio Zlatko, Ratko i Kaptol cijeli, arr. Z. R.); jadima poluveltera („Mislim da se zaboravim“, odnosno „balzamom za moždane vijuge“ Zorana Milanovića), ljubavnom mržnjom („Da nestali ne bi ponestali“ u izvedbi Inauguracijskog dueta „Gornji grad – Beograd“) i, konačno, mauzolejom radosti („Kad bi svi mrtvi na svetu…“ vojvodlame Aleksandra Vučića) u kom su čak i stihovi Arsena Dedića dodatno oplemenjeni.
Kad si sretan, opsuj jednu
A što ćete drugo nego zapjevušiti kada pročitate stihove „Ti se mnogo šećeš i migriraš vrlo, ovde proći nećeš, meju sam zaprlo“? Ak pak ne volite rock i pri tomu još mrsku „Čorbu“ nego ste, onak, više za tradicional, dragi Predrag se i za to pobrinul v pesmi „Lepe ti je zatvorje zelene“: „Sira, putra, vrhnja, mleka, jamca i krumpira“ odpelat će vas ravno vu idilu dvorca u Remetincu. A zna Predrag u knjizi biti i pravi vrag (Bože mu oprosti), pa se – to treba bez uvijanja reći – otvoreno sprdati sa svetinjama kakve su Crkva ili Domovina. Kako biste, ako ne kao bogo i domohula nazvali autora ovakvih stihova: „Ko Rusiji sankcije uveo, Akobogda lego u Zvorniku, S Kačavendom snimio video, pa ga gledo s djecom na Dnevniku!“ („Lirske kletve“ Amfilohija Radovića); „Na Stepincu, keš se spisko, Nismo krali, vladali smo; Kleptkorati, klerofili – Na Stepincu, spin je cili“ (vidjeti naslov knjige, prim. a.) ili „Srećna Nova, kreće bal, Komšije Hrvati.. Kupićemo arsenal, Da se ne zarati – Sretna Nova i vama, Istočni susjedi… S navođenim glavama, Mir nam čuvat vrijedi“ („Novogodišnji raket-aranžman“ generalskih horova i zborova Srbije i Hrvatske).
Uvjetnički dojam (u prozi i stihu):
I što sad, kad knjigu pročitaš i korice sklopiš? Dal da psuješ il od sreće skočiš? I onaj Bora deluje ko čovek, a „Lovrinac“ ti u glavi dovijek. Ruže, tome, kolinde il ace, božemprosti – posvud iste face. Kradi, mrzi, laži sve iz strasti, izbor-sreća – eto te na vlasti. Domovina, Otadžbina, žaoka il žalac – Isti ubod, drugi palac!
Zlatko Romić (Magločistač)
[clear]
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.