Đorđe Kuburić u spomen Otu Tolnaiju: Zvučanje njegove neuporedive i postojane sintakse čuće se i dalje

Đorđe Kuburić u spomen Otu Tolnaiju: Zvučanje njegove neuporedive i postojane sintakse čuće se i dalje

Oto Tolnai, foto: RTV Panon

Objavio: Magločistač

28.03.2025

Kategorija: Kultura

… zvučanje njegove neuporedive i postojane sintakse čuće se i dalje – ukoliko oslušnete tihi huk palićke šume, šapat kanjiške dolme, trepet subotičkih ulica.


Oto Tolnai je preminuo sinoć na Paliću, a vest sam saznao negde posle ponoći, posredstvom Fejsbuka. U hipu sam osetio nevericu, zaprepašćenje, skrušenost. I veliku tugu. Kao i spoznaju da će mi nedostajati redak sagovornik. Nismo prečesto razgovarali, ali naši divani uvek bejahu nadahnuti, spontani i esencijalni. 

Taj pesnik, pripovedač, dramski pisac, esejista – čija su dela prevedena na srpski, nemački, poljski, engleski,  holandski, slovački, francuski , italijanski jezik – studirao je mađarski jezik i književnost u Novom Sadu i filozofiju u Zagrebu. 

Od 1969. bio je glavni urednik časopisa za kulturu Új Szimposion, a od 1992. godine časopisa Ex Szimposion.

Bez sumnje, Tolnai beše najplodniji i najsvestraniji stvaralac u književnosti vojvođanskih Mađara. Okušao se u svim umetničkim formama živeći u metamorfozama – od pesme do eseja, od eksperimentalnog romana do drame.

Dobitnik je nekih od najznačajnijih književnih nagrada u bivšoj Jugoslaviji, Srbiji i u Mađarskoj. Za člana Mađarske akademije književnosti i umetnosti izabran je 1998. godine. Najveće mađarsko državno priznanje, Košutovu nagradu, dobio je 2007. godine.

Autor je dvadesetak pesničkih zbirki, dva romana, tri zbirke novela, više zbirki eseja – od kojih se naročito izdvajaju eseji o stvaraocima i izložbama likovnih umetnika. Pisac je više drama, izvođenih prvenstveno u Novosadskom pozorištu – Újvidéki Szinház-u.

Njegova sećanja objavljena su u memoarskoj prozi – intervjuu „Pesnik od svinjske masti“, u kojoj je zapisao i sećanja na dane pred raspad Jugoslavije, kada je upravo on bio poslednji predsednik Saveza  književnika SFRJ. 

Pamtiću Otovu blagost, ležernost, ogromnu erudiciju pomešanu sa njegovom dečačkom upitanošću. Umeo je da priča lepo, lucidno, nenametljivo i duhovito.

A zvučanje njegove neuporedive i postojane sintakse čuće se i dalje – ukoliko oslušnete tihi huk palićke šume, šapat kanjiške dolme, trepet subotičkih ulica.

TAGOVI:
Oto Tolnai

Podelite sa prijateljima:

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite odgovor *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 86. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.