STANISLAVA STANTIĆ – PRĆIĆ, DIREKTORICA OŠ „MATIJA GUBEC“ IZ TAVANKUTA: DOBRA UPRAVA JE DOBAR TIM

Zahvaljujući dobroj suradnji sa svima u selu Škola se ima mogućnosti baviti velikim brojem izvannastavnih aktivnosti

Izuzetno je mnogo aktivnosti Osnovne škole „Matija Gubec“ iz Tavankuta koje govore u prilog dobre uprave, a koje se mogu svrstati izvan uobičajenih nastavnih aktivnosti. Zapravo, nije riječ samo o tome nego i o aktivnostima koje uglavnom ne nailaze na potporu i razumijevanje nadležnih republičkih i gradskih tijela. Uostalom, o svemu tome najbolje svjedoče podaci koje je iznijela direktorica ove škole Stanislava Stantić – Prćić, škole u kojoj 320 učenika nastavu pohađa na srpskom (281) i hrvatskom (39) jeziku:

Stanislava Stantić – Prćić (foto: lična arhiva, Dan Osnovne škole “Matija Gubec” iz Tavankuta)

„Jedan od brendova naše škole svakako je učenička zadruga koja se najviše bavi slamarstvom, jer je to značajka i samog sela. U sklopu toga imamo i međunarodnu suradnju sa školama u Hrvatskoj koje također imaju učeničke zadruge, poput onih u Zagrebačkoj županiji otkuda su dolazile njihove zadruge predstaviti svoje radove, a mi njima svoje radionice. Oni svake godine sudjeluju na državnim natjecanjima kao gosti, a ove godine učenička smotra imala je i ‘najproizvod’, gdje smo se i mi mogli natjecati i naša perlica od slame je bila među nagrađenima. Inače, riječ je uglavnom o djevojčicama od III. razreda pa nadalje i ima ih pedesetak. To vodi nastavnica Kristina Kovačić, koja je aktivna i u Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu ‘Matija Gubec’. Također, dva puta nam izlazi školski list ‘Gupčevi školarci’ kog uređuje nastavnik Vladan Čutura, a kog najčešće tiskamo uz potporu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje. To je list kog skupa rade učenici i predmetni nastavnici i u kom se tekstovi, osim na srpskom i hrvatskom, objavljuju i na mađarskom, engleskom i njemačkom jeziku, kao i na bunjevačkom govoru. Škola ‘Matija Gubec’ je jedna od prvih 50 u Srbiji koja je pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete Srbije dobila sredstva za ‘Školu bez nasilja’ i, iako smo taj projekt završili u sklopu obuke, mi ga i dalje realiziramo kroz izvanredovitu nastavu. Vrlo značjnim smatram i naš projekt obrazovnog turizma, jer je naša škola jedna od 8 u Srbiji koja pod pokroviteljstvom UNICEF-a provodi ovu aktivnost. Naime, mi umjesto domarskog stana imamo uređen smještajni prostor s 12 ležajeva, gdje možemo smjestiti 50 osoba i raditi kampove u suradnji s HKPD-om i našim župnikom Franjom Ivankovićem. U okviru toga imamo radionice, koje se tiču očuvanja tradicije poput ‘roljanja’, pravljenja ‘božićnjaka’, suvenira prijateljstva, ekoloških radionica poput odlazaka u šumu ili na jezero… Osim toga, pod pokroviteljstvom Grada imali smo nekoliko projekata o prometu na kojima smo dobili bicikle tako da, opet skupa s HKPD-om ‘Matija Gubec’, imamo biciklistički turizam. Također, naš kolega Zoran Đereg je radio projekt za ‘Ekološki kviz’ u okviru emisije ‘Lijepom našom’ koji se održava u Hrvatskoj. Riječ je o očuvanju križeva ‘krajputaša’. On je napravio ‘Put križa’, jer je skupa s djecom obišao sve križeve koje imamo u Tavankutu i okolici i evidnetirao stanje. Na temelju toga su napravili biciklističku rutu ‘Puta križa’. Jedna od novina koju radimo za nastavnike i za mještane Tavankuta je ‘Književna čajanka’, koja se organizira periodično. Upravo smo imali ‘Čajanku’ na temu ‘Danci i stranci’, gdje nam je osobna iskustva iznosila mlada doktorantica Olga Popović koja je tri godine živjela u toj zemlji. To je naišlo na dobar odjek, jer je nešto novo i neobaveznije u odnosu na uobičajene prezentacije ili književne večeri. Savke godine imamo i ‘Dječji tjedan’ kog osmislimo na drukčiji način u odnosu na klasični, pa smo ove godine kao gošću imali autoricu knjige Katarinu Čeliković, gdje su djeca govorila o svojim strahovima što nam je bilo vrlo značajno, jer su svoja osjećanja iskazala na neposredan način. Svake godine radimo i ‘Adventski vašar’, koji se uvijek održava petkom prije svetog Nikole. Tu se djeca uče filantropiji, jer od prodanih radova koje prave sa svojim roditeljima ili učiteljima uvijek kupuju nešto što smatraju da je neophodno za školu. Uključeni smo i u novi projekt koji se zove ‘Postcrossing’, gdje se djeca uloguju na određeni link; dobijemo adresu na koju šaljemo razglednicu po cijelom svijetu, a isto tako iz cijelog svijeta i mi dobivamo razglednice natrag. Prije no što smo krenuli u ovaj projekt, imali smo likovni natječaj ‘Moja Vojvodina’, gdje nam je prispjelo 350 radova iz cijele Vojvodine. Od toga smo napravili kalendar s 12 najboljih radova i razglednice. I to šaljemo svuda po svijetu, jer nam je želja da od naših fotografija koje sad na foto sekciji radimo s Augustinom Jurigom napravimo razglednice Tavankuta. Za Dan škole, 5. veljače, imat ćemo i izložbu na koju smo pozvali i gospodina Zoltána Siflisa da ju otvori, jer je on radio u ovoj školi i iznjedrio redatelja Branka Ištvančića. Vjerujemo da kroz ovu foto sekciju možemo postići sličan rezultat, jer se pokazalo da ima veoma nadarenih učenika. Za prethodni Dan škole radili smo i jedan veliki grafit na kom je Marko Stanković oslikao Gupčev lik s idejom da djeca vide kako grafit ne mora obvezno biti neka škrabotina, a naš Geza Šetet je na zidu uradio sliku naivne umjetnosti koja prikazuje jedno tavankutsko seosko kućanstvo, te sliku od slame, uz suradnju s Nelom Tonković iz Moderne galerije, gdje se vidi da ta umjetnost ima više oblika i da svatko od naših učenika može naći sebi neki izričaj. Također, svake godine imamo i likovni natječaj ‘Bogatstvo različitosti’ kojega raspišemo za sve zemlje u regiji. Mogu reći da imamo vrlo dobar odaziv, jer se javljaju djeca iz svih zemalja u okruženju, a dolaze nam i nagrađeni učenici i njihovi učitelji. Tako ćemo sljedeće godine, kroz međunarodni natječaj kog je radila škola ‘Matija Gubec’ iz Gornje Stubice, imati limeni orkestar. Prije dvije godine imali smo i humanitarnu akciju za djevojčicu iz škole ‘Jovan Mikić’, koja je oboljela od raka, kada su u našoj crkvi nastupili Pravoslavni zbor ‘Roman melodi’ i Katolički zbor ‘Maria-Theresiopolois’ i kada smo sav prihod donirali za tu djevojčicu. Inače, svakog petka nam radi klub ‘Mjesečina 9’, koji je pod pokroviteljstvom USAID-a i gdje se naši teenageri dolaze družiti od 18 do 22 sata. Imaju stol za stolni tenis, stolni nogomet, pikado, slušaju glazbu, piju čaj… a ‘Fornetti’ im daje pecivo. Na taj način djeca provedu dio vikenda u druženju, jer za to imaju potrebu, a drugoga prostora za to nemaju. Osim ovoga, svake godine idemo i na Sajam knjiga u Beograd i na ‘Interliber’ u Zagreb. U sklopu odlaska na Sajam knjiga obvezno idemo i na neku kazališnu predstavu, a u sklopu ‘Interlibera’ svake godine je i posjet ‘Školskoj knjizi’ i kazališnoj predstavi, a sljedećg dana na programu je obilazak nekog od gradova u Hrvatskoj. Ove godine to je bio Čakovec. Konačno, mi smo jedina škola u Vojvodini koja ima bilingvalnu nastavu na engleskom i hrvatskom. Naime, u Vojvodini postoji bilingvalna nastava na englesko i njemačko-srpskom, te njemačko-mađarskom. E, da: trebam reći i da je naša škola uključena u suradnju s kulturno-duhovnom baštinom ‘Zajednice’, koja je pod pokroviteljstvom Norveške, a čije je sjedište u Osijeku. Riječ je o projektu integracije djece koja pohađaju nastavu na srpskom u Hrvatskoj, a mi smo u taj projekt uključeni kao škola u kojoj djeca nastavu pohađaju na hrvatskom u Srbiji. To podrazumijeva razne radionice, ovisno o temi. Sada je migrantska ili izbjeglička kriza aktualna tema, a naši učitelji, kroz radionice, idu na obuku koju kasnije realiziraju u školi. Također, naša djeca, jednom ili dva puta godišnje, se nalaze s djecom u Hrvatskoj u raznim radionicama.“

Većina aktivnosti koje ste spomenuli i materijalno staju. Kako se snalazite za sredstva?

„Sredstva najviše nabavljamo preko natječaja. Najveću potporu imamo od Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, nešto nam daje i Vlada Vojvodine, a Grad Subotica vrlo malo, jer i inače ima jako malo natječaja za obrazovanje. Što se Republike tiče, osim za projekt ‘Škola bez nasilja’, vrlo slabo. Tu je, međutim, bitno istaknuti međunarodnu potporu, napose Hrvatske: od Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Primorsko-goranske i škola s kojima tamo surađujemo.“

Kakvim u tom kontekstu vidite odnos države i društva prema obrazovanju kod nas i u zemljama u regiji?

„Ono što vidim, primjerice u Hrvatskoj, je da se u obrazovanje ulaže daleko više. Konkretno, svaka škola u Hrvatskoj ima svoj portal, koji financira država. I mi imamo svoj portal, ali on ne funkcionira najbolje, jer za to nema novca. Zahvaljujući Hrvatskoj, mi smo se uključili i u projekt ‘Čitateljski ruksak’ kojega podupiru tamošnje knjižnice. Konkretno, u ‘Ruksaku’ su knjige za svu obitelj koje svi članovi čitaju tjedan dana. Vodi se ‘čitateljski dnevnik’ i nakon jednog ciklusa pravi se sastanak s djecom i roditeljima, gdje oni iznose svoje dojmove o pročitanome. To je, naravno, dodatni motiv za djecu, jer kad vide da u obitelji svi čitaju i oni će možda na to biti potaknuti. Također, upravo sada nam je u posjetu bilo 15 ravnatelja škola iz Zagrebačke županije koji su nam donijeli ogromnu donaciju knjiga i stručne literature za koje mi nemamo novca. A jako je bitno da nastavnici imaju pristup stručnoj literaturi. Toga, na žalost, nema kada je riječ o nastavi na srpskom, a većina te literature se može koristiti na oba jezika. Da i ne govorim o elektroničnim udžbenicima koji u Hrvatskoj postoje, a za koje smo mi jako zainteresirani. Naime, bez obzira na to što oni nisu na srpskom, mogu se prilagođavati i koristiti u nastavi. Mislim da bi nam to bila jako velika pomoć, samim tim što je to i naša budućnost.“

Kakva je suradnja Škole sa samim mjestom: institucijama, gospodarstvenicima, mještanima?

„Upravo zahvaljujući dobroj suradnji sa svima u selu Škola se ima mogućnosti baviti tolikim brojem izvannastavnih aktivnosti. Iznimno dobru suradnju imamo sa župnikom, koji nam daje svu moguću logističku potporu: od prijevoza učenika do davanja prostora. Također, izuzetno je dobra suradnja i HKPD-om ‘Matija Gubec’, koji nam, osim ustupanja restorana, često daju potporu i oko smještaja i ishrane gostiju. Da nemamo taj vid potpore, mi ne bismo mogli odraditi uzvratne posjete. Kada je o gospodarstvenicima riječ, i oni nam pomažu maksimalno. Ne toliko u novcu koliko u hrani ili prijevozu. S tim u vezi mogu reći da se mi, kao škola, uključujemo i u sve aktivnosti koje ima HKPD ‘Matija Gubec’, pa tako i u ‘Tavankutski festival voća’, božićne i uskrsne izložbe ili seoski vašar. Također, značajna nam je potpora i Dobrovoljnog vatrogasnog društva koji nam pomažu oko održavanja Škole, čišćenja oluka, lišća itd., a i naši učenici su uključeni u njihov rad i idu na njihova natjecanja.“

Šta je po Vašem mišljenju primjer dobre uprave?

„Mislim da je to prije svega otvorenost prema svima, apolitičnost i dobar tim uz onoga tko vodi školu, grad ili bilo što drugo. Dakle, bez tima suradnika, nema dobre uprave.“

Razgovarao: Zlatko Romić (Magločistač)

Tekst “Stanislava Stantić – Prćić, direktorica OŠ “Matija Gubec” iz Tavankuta: Dobra uprava je dobar tim” nastao je u okviru projekta “Dobra uprava i javne politike u Subotici”, koji je realizovan uz podršku Misije OEBS-a u Srbiji. Za sadržaj priloga odgovornost isključivo snosi Udruženje građana “Centar građanskih vrednosti”. Stavovi koji su u tekstu ne odražavaju nužno stavove Misije OEBS-a u Srbiji.

[clear]