Jedan subotički student shvatio da je u zabludi, pa promenio stranu

Jedan subotički student shvatio da je u zabludi, pa promenio stranu

Foto: MS/Magločistač

28.02.2025

Ne, Magločistač još uvek nije našao takvog jednog studenta, ma na kojoj strani bio. Ali držimo da je u ovom trenutku i te kako interesantno potražiti odgovor na pitanje – kako se uopšte svrstavamo na bilo koju stranu? I da li je sve crno-belo, ili nam promiču neke nijanse? Zašto etiketiramo ljude i generalizujemo situacije? Kako smo došli u sitaciju da nema – dijaloga?


Crno-belo razmišljanje tj. sagledavanje realnosti bez nijansi, generalizovanje tj. izvođenje širokih zaključaka na osnovu jednog događaja, etiketiranje, emocionalno ili motivisano rezonovanje… samo su neki oblici tzv. kognitivnih distorzija.

U psihologiji, kognitivne distorzije se definišu kao iracionalni, iskrivljeni obrasci razmišljanja. Pojednostavljeno rečeno, to su nesvesne greške u mišljenju.

Na individualnom nivou, kognitivne distorzije mogu negativno uticati na ponašanje pojedinca i njegova osećanja, na donošenje loših životnih odluka.

Ovde se može postaviti i pitanje zašto su neki ljudi (a ne svi!) skloniji kognitivnim distorzijama. Psiholozi, spuštajući se na individualni nivo, surovo odgovaraju: iza tih nesvesnih mehanizama stoji – emocionalna nesigurnost.

Na kolektivnom nivou, posledice rukovođenja kognitivnim distorzijama poprimaju najrazličitije moguće manifestacije.

Tako se, na primer, odgovor na pitanje – zašto smo podložni (medijskim) manipulacijama – krije upravo u ovom nesvesnom mehanizmu.

Kognitivne distorzije vode i do rasta kolektivnog nepoverenja u sistem, u institucije, konkretno – nauku, medije…

Zbog njih, sužavaju se mogućnosti dijaloga različitih (čitaj: suprotstavljenih) društvenih grupa, a odsustvo dijaloga, u krajnjem, vodi ka dubokoj polarizaciji društva.

Zvuči poznato? Aktuelno? I, šta sad sa tim?

Pristrasno potvrđivanje

Stručnjakinja za medijsku pismenost, Subotičanka Tatjana Ljubić, kao poseban oblik kognitivnih distorzija, relevantan za razumevanje načina na koji ljudi konzumiraju medijske sadržaje, izdvaja – pristrasno potvrđivanje.

Pod ovaj mehanizam se podvode sve one situacije kada se informacije prihvataju bez kritičke provere samo zato što potvrđuju naša već formirana, a u biti pogrešna uverenja, učvršćujući ih na taj način još više.

“Skloni smo da prihvatimo informacije koje potvrđuju ono u šta već verujemo, često bez dodatnog preispitivanja“, objašnjava Ljubić, dodajući da to vodi ka (ne)svesnom ignorisanju svih onih činjenica koje govore suprotno.

Tatjana Ljubić, izvor: privatna arhiva

Jednostavno, naglašava ona, ljudi imaju tendenciju da klasifikuju informacije kao „prihvatljive“ ili „neprihvatljive“ na osnovu svojih prethodnih uverenja, a to dalekosežno “vodi do polarizacije društva i smanjenja sposobnosti za konstruktivan dijalog među različitim grupama”.

Emocionalno rezonovanje

Kao drugi mehanizam, relevantan za način na koji ljudi konzumiraju medijske sadržaje, Tatjana Ljubić ističe – emocionalno rezonovanje.

Ujedno, ovaj mehanizam, skreće pažnju ona, izdašno i vrlo tendenciozno koriste mediji, svesno nastojeći da izazovu snažne emocionalne reakcije kod ljudi – poput straha, besa, ljutnje, saosećanja.

I tada, naglašava Ljubić, lako postajemo podložni manipulaciji jer emocije preuzimaju kontrolu nad racionalnim razmišljanjem.

„Često se koriste i pojednostavljene poruke ili stereotipi da bi se brzo prenela informacija, što može rezultirati iskrivljenim zaključcima. Kognitivne prečice, koje koristimo da bismo brzo procenili situacije, mogu biti korisne, ali i opasne, jer mogu dovesti do netačnih ili prebrzih zaključaka“, kaže Tatjana Ljubić za Magločistač.

Po njoj, ključno je, kada se nađemo u takvim situacijama, zastati i zapitati se – da li ovo deluje previše ekstremno da bi bilo istinito:

„Prepoznavanjem emocija postajemo otporniji na manipulacije, pa sledeći put kada vas neka vest uznemiri, zapitajte se kako se osećate, i da li deluje previše ekstremno da bi bila istinita. Na taj način štitimo sebe i društvo od širenja dezinformacija“.

Tabloid Informer u akciji, izvor: printscreen

A koliko je problem impulsivnog širenja dezinformacija alarmantan, ističe ona, svedoči studija MIT-a (Massachusetts Institute of Techology) koja pokazuje da dezinformacije putuju 6 puta brže nego tačne, verifikovane vesti, jer se netačne informacije dele 70 odsto češće od tačnih:

„Ovo znači da dezinformacije dolaze do šire publike mnogo brže, dok istina često kasni, što predstavlja ozbiljan problem u medijskom prostoru. Na kolektivnom nivou, ovo može imati dugoročne posledice na oblikovanje javnog mnjenja i društvene odluke“.

Mrtav ugao

I, šta sad sa tim?

Ponovo se vraćamo na medijsku pismenost jer je ona, naglašava naša sagovornica, najvažniji “alat” za razvoj kritičkog razmišljanja, koje je ključno da se prepoznaju kognitivne distorzije kao mehanizmi koji zavode na pogrešan put.

„Učenje kako da prepoznamo i analiziramo informacije na brz i jednostavan način je važno, baš kao što vozač, pre nego što se prestroji u drugu traku, uvek proverava mrtvi ugao. Ovaj način razmišljanja treba da postane automatski – brz, intuitivan i temeljan, kako bismo mogli da prepoznamo manipulacije i donosimo informisane odluke“, zaključuje Tatjana Ljubić.

Za kraj, evo i nekoliko znakova upozorenja koji mogu pomoći da ostanete na pravom putu:

  • kritički analizirajte izvore informacija i izbegavajte senzacionalizam
  • pravite pauze od medija i društvenih mreža kako biste smanjili emocionalni uticaj
  • pratite različite perspektive kako biste izbegli jednostrano razmišljanje
  • postavite sebi pitanje: da li postoji neki dokaz da je ovo zaista tako?

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Mladi i mediji za demokratski razvoj“ koji Magločistač realizuje u partnerstvu sa Beogradskom otvorenom školom i uz podršku Švedske. Stavovi i mišljenja izneti u ovom tekstu ne predstavljaju nužno i mišljenje partnera i donatora.

Podelite sa prijateljima:

6 Komentara na
“Jedan subotički student shvatio da je u zabludi, pa promenio stranu”

Poznato redakciji says:

Било би добро знати чему служи “стручњакиња”( наводници због тзв. Родно осетљивог језика) за медијску писменост.
Ако је претпоставка да су медији ( барем они “озбиљнији”) посвећени истинитом и непристрасном извештавању, како је онда могуће да постоје медијске манипулације? Надаље, да ли је чињеница да медији манипулишу на овај или онај начин препозната као штетна и да ли је образовање “стручњакиња” за медијску писменост све на шта је свет у овом тренутку спреман? Ако је одговор потврдан тада је он у служби сведочанства да се нама, “конзументима” медијског садржаја може манипулисати без икаквих последица.
Биће ипак да ствари стоје другачије. Редовно радим свој домаћи задатак и у мноштву извора информација од којих апсолутно ни један не садржи чисту и непристрасну информацију, покушавам да реконструишем оно што би могло да буде истина ма основу здравог разума, логике, широког спектра доступних података и тако даље и тако ближе. Не желим да будем окарактерисан као малициозан или нешто слично, али сматрам да су управо медији први међу водећим изворима манипулације, пропаганде и тзв. формирања јавног мњења, што није ништа друго до психологија масе, социологија и друге науке уједињење у својим сазнањима у држању народа под контролом (илузијом, наративима и сличним вратоломијама).
Права истина остаје затрпана и далеко од очију јавности а трагови од ње воњају новцем, интересима и циљевима неких тамо “кројача судбина” . Министарство истине наспрам неуке и поводљиве руље.
Медијска писменост о којој хвалоспевите наложила би када би заиста била у служби јадних малих живота, дрзнутих да мисле или изговоре нешто, управо описмењавање самих медија . Логика је на страни тога. Овако остајете на маргинама реалности и коригујете последице настале,невиђеним до сада размерама обмањивања, застрашивања и усуђујем се рећи – заглупљивања народа .
За крај, критичко мишљење које заговарате препоручујем од срца. Повешће Вас на једно невероватно путовање до спознаје да сте и сами жртва манипулације и пристрашњавања. Позабавите се мало историјом медија али из других извора. Оно што сте учили и научили заправо је продукт оне “историје” коју пишу “победници” отелотворен у систему образовања и индоктринације. Далеко од дијалога и усаглашавања различитости. Далеко од традиције и културе нашег напаћеног народа.
Свако добро и удобну вожњу желим…

Okrutni Đavolji Literalista says:

Znate li zašto i dalje nemam pristojnu platu i radno mesto? Zato što se borim protiv kukavičluka roditelja koji svesno obmanjuju svoju decu, jer nisu u stanju da budu hrabri, jer zamislite ironije, neće da se zameraju svojim budalasto manipulatorskim prijateljima. Mnogi roditelji svesno prećutkuju i dozvoljavaju tim njihovim budalastim “prijateljima” da im obmanjuju decu i da ih uvode u svet koji nije stvaran. Svet u kome je Vučić lopov, picousti, peder, lažov. Svet u kome je on svugde i u kome je već dosadio svima. ISTINA JE – da su upola manje ti njihovi budalasti prijatelji lagali, izmišljali, pljuvali o njemu šta su i gde su stigli, ON, Vučić bi onda upola manje imao potrebu da se pravda i odgovara na milone bezobraznij izmišljotina. On 1 protiv 1.000.000 budalastih. ISTONA JE – da je dobro što je čovek uopšte i dalje živ!

ISTINA JE – da su isti ti budalasti tražili nezavisno sudtstvo, a otkad su ga dobili, uperaju prst u Vučića ko da je on sudstvo!? Pre će biti da ih je sudstvo angažovalo da se izbore prvo za nezavisnost sudstva, pa onda kada imaju sudstvo koje im čuva leđa, da akinu Vučića sa vlasti i preuzmu i IZVRŠNU GRANU VLASTI, kako bi pod kontrolom imali i policiju, kao i ostale institucije. U PREVODU – SAVRŠEN DRŽAVNI UDAR uz pomoć izmanipulisanog naroda koji nije svestan zločina koji čini protiv sebe i svoje dece. I onda kada Vučić ode, sve je opet njihovo i može da počne pljačka svega što je stvorio. To će trajati jedno 20-30godina i opet će se obogatiti, a njihova deca će nam deliti pravdu na račun počinjenog savršenog zločina njihovih roditelja, za koji oni naravno neće ni znati…

ISTINA JE – da srećemo sve više dece po Subotici koja je ubeđena u to da Vučić stoji iza afere “zvučnog topa”, kakva li je tek situacija u ostatku zemlje!? Da li uopšte razumete moguću posledicu, o kojoj sam malopre pisao!? I umesto da kukavice deci svojoj kažu da to možda nije istina i da dolaze stručnjaci iz FBI-a i FSB-a kako bi ustanovili pravu istinu, mnoge kukavice svojoj deci daju vetar u leđa da misle kako im je predsednik antihrist (TO JE UPRAVO TAJ SAVRŠEN ZLOČIN KOJI JE U TOKU).

E vidite dragi moji, zato sam ja svrstan među one koji su ludi, a Vi kulavičko-budalasti među one koji su pametni i povlašćeni. Zato mi ludi moramo da klečimo, ćutimo i molimo za parče hleba, ne bi li sačuvali svoje porodice. I zato jedan deo nas koji odbija da kleči, ćuti i moli za parče hleba i dalje nema ni budućnost, ni prosperitet u najavi. Sve lepe misli o životu i njegovom prosperitetu završavaju se na crnim bedemima antihristove tvrđave. Jedini vidljivi putevi koji su nam ostali su beznađe, kak i vera u boga i čojstven narod oko nas koji je odlučio da bude hrabar i kaže STOP antihristovim sledbenicima.

Život je borba, a ova borba u kojoj smo se našli, svidelo se to nekom ili ne, je opisivana čak i u biblijskim zapisima. Bog je taj koji nam je podario oči, a na nama je kako ćemo ih iskoristiti. Kako god, mnogi će završiti u zagrljaju Đavola, dok mi je životna inspiracija “nada i ljubav”, koja me tera da verujem, da će najveći deo nas završiti u zagrljaju belog Anđela.

Slas says:

Ispostavilo se da u Srbiji postoje dve strane , jedni koji su za SNS I Vucica . Lično me i se ne sviđaju ni jedna ni druga , spasi Kurta da užase Murta. Podsetiću vas da od 2012 god , SNS nije imao više od 30 % glasača u Srbiji i da je najmanje 70% bili protiv njega . Izlaznost je bilo oko60% sto znaci da nas neopredrljenih ima 40% . Priče kako smo.mi najgori i da zbog nas SNS vlada su neosnovane. I pre SNS , današnja opozicija je vladala 12 god , ništa nisu uradili a vladali su slično Vucicu. Za 12 god vladavine SNS BDP Srbije je sa 30 skočio na 80 milijardi. Ne zaposlenost je svedena na jednocifren broj , rezerve zlata sa 6 tona povećane na 46 tona …u sve mu se vidi napredak ali su gradjani ipak sa pravom nezadovoljan. Pritom mnogi znaju i zašto ali to ne spominju, nije problem u SNS vec u zakonu koji vladajućoj stranci na potpuno legalan način omogucava da napravi partijsku drzavh a onda preko nje ulje u sve upravne odbore preko njih kontrolise sve u drzavi i još osigura jedan broj sigurnih glasača. Opozicija bi da promeni vlast ali ne i zakone jer hoce da vladaju kao SNS . O narativu tek treba posebno pisati a ružan narativ je pokrenula opozicija ali im nisu ostali dužni ni iz SNS . U zadnje vreme kreću i fizički obračuni sto je tek van svake pameti i pouzdan znak da će nam biti još gore a ništa nećemo promenutu

Viktor tonić says:

Ko se sa budalom ispriča taj nije normalan.
Kako su budale došle na vlast,pa pitajte budale.
Svaki eventualni dialog sa gospodinom “monologom” je nemoguć jer on je kukavica za dijalog.Setimo se njegovog obećanja pa sad već i deceniju staru da će izać u raspravu sa petoricom-šestoricom.To se nije desilo.Dešava se da u razgovoru sa građanima po mesnim zajednicama od laži nos naraste ko Pinokiju,a od govora građama i na najmanju kritiku uši narastu ko magarcu.Lik je više za Medrano nego za predsednika.

Viktor says:

Polu pismeni svet kupovinom diploma nije intelektualno napredovao.Zaostao u mislima i rečima nije kadar voditi dijalog.
Prostačkim monologom prikriva svoje neznanje,pribegava sili i fizički i psihički.Neka se niko ne naljuti ,stvarno nemam nameru ali sa budalom nemožeš razgovarati.

Mira says:

Стручњакиња..куда то иде српски језик?
Какво бирање страна? То смо радили у оериоду кад смо били деца- неко је био Индијанац, а неко каубој. Да не пишем о другој подели на партизане и…

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite odgovor *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 86. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.