Zlatko Romić: Antireklamerski autogol

Zlatko Romić: Antireklamerski autogol

Predstava "Kazimir i Karolina" Salašarskog pozorišta, foto: Natalija Jakovljević

Objavio: Magločistač

04.08.2021

Kategorija: Stav

Zbog svoga utjecaja na ljudsku psihu i zbog svojih ekonomskih učinaka osobno ne isključujem mogućnost da jednoga dana u bližoj budućnosti marketing bude unaprijeđen u kategoriju ozbiljnih znanosti, i to zajedno s propagandom. Stariji čitatelji vjerojatno se sjećaju sjajnih animiranih pričica o zlom vuku i dobroćudnom moržu kao reklama za sardinu eva, kao i one Fructalove gdje grupa vrhunskih kuhara iza zatvorenih vrata grozničavo iščekuje reakciju novorođenčeta nakon što kuša baby papu. Iza te reklame – kao i iza brojnih drugih odličnih – stajao je ozbiljan marketinški tim kom je primarni cilj bio ostvariti što je moguće veću prodaju proizvoda određene tvrtke. Koliko su u tome uspjeli možda najbolje svjedoči činjenica da je vegeta na ovim prostorima i danas zbirno ime za sve dodatke jelima, a radenska kod ponekih još i sada budi asocijacije na zajednički nazivnik za mineralnu vodu. Vođeni istim motivima – »prodaje sebe« – političari su instinktivno, a nepogrešivo dobro procijenili moć reklame, pa već odavno i sami angažiraju najuglednije marketinške kuće s jednim jedinim ciljem: »osvajanjem tržišta«! Koliko u tome uspijevaju, što da vam pričam – vidite i sami.

Zlatko Romić, foto: “Hrvatska Riječ”

Pa ipak, čak i u tom miksu marketinga i propagande, čak i u društvima poput našeg, postoji jedna tanka nit koja, kada se pokida, u novije doba u svijesti mnogih građana pali crveno svjetlo i zvoni na alarm jer neodoljivo podsjeća na stoljećima omraženu cenzuru. Zbog uvjerenosti u svoju neprolaznu snagu i moć taj sitni detalj obično promakne političarima na vlasti i onda im se to obično – mirno ili manje mirno – vrati poput bumeranga u vidu reakcije javnosti. Na prosvjedima ili izborima.

E, taj sitni detalj koji neodoljivo podsjeća na cenzuru promakao je prošlog tjedna (utorak, 27. srpnja) i predsjedniku Mađarskog nacionalnog vijeća (MNV) Jenőu Hajnalu kada je upravi Tanyaszínháza (Salašarsko kazalište) pisanim putem diskretno savjetovao da obustavi započetu turneju prikazivanja predstave Ödöna von Horvátha Kazimír és Karolina u režiji Róberta Lénárda »zbog neprimjerenog rječnika kojim se ovo kazalište služi posljednjih godina«. Diskrecija na relaciji MNV – uprava Tanyaszínháza trajala je, međutim, samo toliko dok ovi drugi nisu pročitali pismo ovoga prvoga, pa je već istoga poslijepodneva – i prije no što su prvi mediji na mađarskom (i to isključivo oni koji nisu pod kontrolom MNV-a) objavili vijest o tome  – ova informacija postala javna tajna. Nepopravljivu grešku dodatno je pogoršao predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) István Pásztor, stajući u obranu Hajnala i dodatno objašnjavajući zašto Kazimír és Karolina nisu ni za čije oči i uši. Do toga trenutka zbunjene i stidljive, reakcije javnosti – i to ne samo one iz redova mađarske nacionalne zajednice – sručile su se dvojcu Hajnal-Pásztor kao lavina: u znak potpore Tanyaszínházu stali su i glumci (Zsuzsa Kalmár podnijela ostavku u MNV-u) i političari (predsjednik Mađarskog pokreta Ferenc Sövény u igru uveo i Ildikó Lovas, optužujući ju da ona stoji iza svega) i studenti (Anna Siflis, kazališna režija na budimpeštanskoj Akademiji umjetnosti) i Udruga kazališnih kritičara i brojni drugi imenovani i neimenovani, a o ovom slučaju u dva navrata bilo je pisano i u Danasu…

Uprava Tanyaszínháza, pak, na ovo je odreagirala maestralno: djelimično »poslušavši savjet« predsjednika MNT-a i SVM-a odlučila je prekinuti turneju, ali ne i igranje predstave, pa je po načelu »brijega i Muhameda« za Kazimíra i Karolinu zainteresirala čak i one kojima je odlazak u kazalište – što bi rekao jedan pomalo zaboravljeni a uvijek neobaviješteni političar – »deveta rupa na svirali«, kao i one koji mjesto Kavilló (Rákóczitelep, sjedište Tanyaszínháza i mjesto gdje se predstava izvodi) traže isključivo preko Googlea.

Što se, dakle, iz opisanoga slučaja može zaključiti? Prvi i najupečatljiviji zaključak svakako je onaj da je dvojac s ili bez kormilara Hajnal-Pásztor besplatno odradio reklamu s učinkom kakav Tanyaszínház ne bi imao niti da je angažirao najmoćnije marketinške agencije. Drugim riječima o prvom zaključku: Hajnal i Pásztor su kao političari javnim zalaženjem u sferu umjetnosti, nastojeći se predstaviti kao kritičari, rastrgali onu nevidljivu »tanga nit« i našli se u prvim mirisnim slojevima cenzure. A to običnom građaninu, poznato je odavno, istovremeno i smrdi i miriše, odnosno – gle apsurda – privlači ga svojom odbojnošću (nešto poput »mirisa« vlastito iscijeđenog mitesera). Drugi zaključak, možda sada manje uočljiv, je da bi i Hajnal i Pásztor iz ovoga mogli izuvući zaključak: čak i kao antireklameri postižu fantastičan suprotni rezultat. Problem je, međutim, u tome što ovakva karijera može trajati samo dok su na vlasti. Jer kad jednom siđu (s nje/nas) – njihove uzdahe nitko više neće čuti.


Tekst je objavljen u Hrvatskoj riječi, a prenosimo ga uz dozvolu autora.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.