Izvor: www.zkvh.org.rs
Gradeći sve vrijeme duhovne institucije rodnog mu grada, Lazar Merković istodobno je i sam prerastao u instituciju, svrstavajući se u red s Kosztolányijem, Csáthom, Raičkovićem, Vujkovim ili Poljakovićem s kojima je, posredno ili neposredno, sve vrijeme bio u duhovnoj vezi.
[divide icon=”circle” width=”medium”]
Napušta se ova zemlja u posljednje vrijeme, skoro pa s radošću. Na žalost svih koji su joj se za života toliko radovali.
A, kao malo tko, Lazar Merković znao joj se radovati i biti joj odan do posljednjeg dana. Uvjeravale su nas u to njegove priče iz vremena kada je kao šnajderski kalfa u Drugom ratu pokušao krojiti lokalnu povijest i kada je zbog uvijek duže lijeve strane zaradio kompletnu odjeću u Koncentracijskom logoru Dachau. Uvjeravali su nas u njegovu ljubav prema bačkoj i Ovoj zemlji i svi oni koji su svjedočili njegovim novim početcima, a koji su sudbinski bili vezani za novinarstvo, izdavaštvo, književnost i prevodilaštvo.
Kao novinar Radio Jugoslavije ili „Hrvatske riječi“, kao utemeljitelj ili urednik „Rukoveti“, „Osvita“ ili „Zenita“, kao suradnik „Subotičkih novina“ ili „Žiga“, kao prvi urednik redakcije na srpsko-hrvtaskom jeziku Radio Subotice ili duhovni otac uredništva na hrvatskom u istoj kući, kao nenadmašni prevodilac s mađarskog jezika ili kao autor romana „Put dug pet života“ i „U ime pravde“, Lazar Merković je snagom svoje individualnosti oko sebe uspijevao okupiti najbolje što je u tim vremenima ovaj grad, ali i bivša država imala. Gradeći sve vrijeme duhovne institucije rodnog mu grada, Lazar Merković istodobno je i sam prerastao u instituciju, svrstavajući se u red s Kosztolányijem, Csáthom, Raičkovićem, Vujkovim ili Poljakovićem s kojima je, posredno ili neposredno, sve vrijeme bio u duhovnoj vezi.
Upravo tako kovano iskustvo oblikovalo je Lazara Merkovića u Gospodina, koji je – kada nije bilježio kroniku ove varoši od zapisa prvih franjevaca pa do sindikalnih proglasa – u dimom i drugim isparenjima ispunjenim zorama po horizontali i vertikali običavao presijecati Kozmos poput obične naranče. Na mađarskom, francuskom ili hrvatskom, svejedno.
A iako ga ni nacoši ni komeništi uglavnom nisu mazili, ne može se Merković potužiti na izostanak društvenih priznanja. Nagrada Red Danice hrvatske, kolajna Malog križa Mađarske, nagrade „Dana Balinta Vujkova“ i „Dr. Ferenc Bodrogvári“, te priznanje „Pro urbe“ i zvanje Počasnog građanina Subotice Lazara Merkovića lansirale su u visine koje su mu od danas nova adresa.
(Magločistač)
[clear]
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.