CENTAR GRAĐANSKIH VREDNOSTI

Udruženja građana „Centar građanskih vrednosti“

Predsednica Udruženja: Natalija Jakovljević Ivanić

Kontakt: +381 63 8910048

E-mail: centargradjanskihvrednosti@gmail.com


 

ZA POŠTOVANJE SLOBODE POJEDINCA

U prvom članu aktuelnog Ustava piše da je Srbija država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive. Ta formulacija, dakle, znači da je Srbija i nacionalna i građanska država. Istina, u prvom članu Ustava piše i da je Srbija zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima. Piše u Ustavu i da su crkve i verske zajednice odvojene od države i da se nijedna religija ne može uspostaviti kao državna ili obavezna, kao i da je zabranjeno i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti. Piše u 206 članova Ustava još mnogo toga prihvatljivog kao i svima dobro poznata činjenica u njegovoj preambuli da je Kosovo sastavni deo Srbije.

Stvari u praksi, međutim, izgledaju bitno drugačije, a za njih su najodgovorniji oni koji bi se morali brinuti za poštovanje i sprovođenje Ustava i važećih zakona. Srbija je, naime, država u kojoj se svakodnevno krši Ustav i načela građanske demokratije na koji se prvi član najvišeg pravnog akta ove države poziva. Ako se, recimo, bivši premijer konsultuje sa patrijarhom oko spoljne politike ove zemlje, ako aktuelni predsednik države unosi badnjak na svoje radno mesto i ako Ministarstvo unutrašnjih poslova ima svoju krsnu slavu, onda se ne može govoriti o poštovanju nego o flagrantnom kršenju Ustava od strane čelnih ljudi ove države. Kršenjem Ustava može se nazvati i indoktrinacija dece u školama u kojima se odvija verska nastava, jer je Srbija po istom tom Ustavu svetovna država u kojoj su crkve odvojene od nje. U Ustavu Srbije piše i da su građani ravnopravni pred zakonom. U praksi se, međutim, događa da se kazna zbog zločina jednog građanina Srbije (košarkaša) u inostranstvu plaća iz državnog budžeta kao i to da za dokazanu pljačku jedne ovdašnje građanke (pevaljke) država s istom pravi poslovno-pravni sporazum u kom se deo duga oprašta, a kazna se provodi u kućnom pritvoru. Nosioci zakonodavne i sudske vlasti odgovorni su i za brojna kršenja Ustava kroz nekažnjavanje onih koji su opljačkali društvenu imovinu i na taj način lišili ustavnog prava na rad na desetine i stotine hiljada građana.

Iako ima samo Statut, Subotica, odnosno sve njene dosadašnje garniture vlasti isprazno se pred sobom i drugima hvale kako je reč o gradu u kom u harmoniji živi veliki broj pripadnika različitih nacionalnih i verskih zajednica. Suživot i tolerancija izlizani su izrazi koji u praksi često nemaju ama baš nikakvo pokriće. Suživot i tolerancija ustupili su pred netrpeljivošću i mržnjom kada je poveća grupa subotičkih tinejdžera uz pratnju policije nesmetano kamenovala džamiju na Halaškom putu. Pojmovi suživota i tolerancije ne mogu se raščitati ni na brojnim grafitima na zidovima kuća na kojima se Srbija kao mesto stanovanja rezerviše samo za jednu nacionalnu zajednicu. Sve više pojmovi blede i kada je reč o odnosu prema ovdašnjoj ili stranoj sirotinji, a što se najbolje vidi na primerima sve više prisutnih prosjaka na ulicama ili neljudskim uslovima u kojima obitavaju izbeglice i azilanti iz Azije i Afrike, a da pri tome ni državne ni gradske vlasti, ni nevladin sektor, uz časne pojedinačne iznimke, ne čine gotovo ništa da se tim ljudima pomogne.

Možda najbolji opis društva u kojem živimo dao je jedan američki novinar u svom članku o jednoj zemlji na Balkanu:
“Ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade. Gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje.
Gdje svi igaju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje 12 sati. Gdje je zdravstveno besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikada ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikada nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju ludima, a lude sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje se živi od budućnosti jer na sadašnjost nemamo pravo. Gdje se svatko svakom smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako se što više nazaduje. Gdje normalni nisu potrebni, i zapošljavaju se podobni a ne sposobni. Ima na Blakanu jedna zemlja u kojoj poštenjem, iskrenošću i marljivošću nikad nećeš stići do željenog cilja…”

Smatramo preko potrebnim načiniti mali korak ka buđenju građanske svesti u Subotici i Srbiji kroz promovisanje građanskih vrednosti. U tom cilju zalagaćemo se za razvoj i zaštitu slobode izražavanja, zaštitu ljudskih i manjinskih prava, međuetničke komunikacije i interkulturalnost, zaštitu prava i interesa novinara, kao i za zaštitu životne sredine i graditeljskog nasleđa. Praksa, naime, često demantuje pravnu teoriju koja polazi od prava pojedinca na slobodu. Zacrtane ciljeve nastojaćemo ostvariti putem našeg medijskog internet portala, kroz saradnju sa drugim udruženjima, organizacijama i medijima, organizovanje tribina, javnih rasprava, promocija, izložbi i drugih manifestacija.

U borbi za ostvarenje tih ciljeva svako može dati svoj doprinos, a što pritisak na nosioce vlasti bude veći njihova moć i uticaj biće slabiji i podložniji kontroli.